U Äemu leĆŸi snaga i ljepota hrvatske himne – pjesme LIJEPA NAŠA DOMOVINO?!
Da bismo to lakše shvatili, pomoÄi Äe nam njeni stihovi i to svaki pojedinaÄno:
. . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . .
Lijepa naša domovino! - Lijepa si zbog Mljeta i Kornatskog otoÄja! Lijepa si i zbog PlitviÄkih jezera, zbog Risnjaka i Papuka. Lijepa si zbog rijeka Krke i Cetine, zbog predivne Paklenice! Lijepa si zbog Velebita i njegovog endemskog bilja. Lijepa si zbog otoka BraÄa, Hvara, Cresa i Paga. Zbog planina UÄke i ÄiÄarije! I zagorski bregi ljepotu tvoju tkaju, i zeleno ĆŸito slavonskih ravnica. O, Baranjo, lijepa li si! Lijepa si i zbog starih gradova; Dubrovnika i KorÄule, zbog GriÄa i Kaptola. Zbog Splita, Velog Lošinja, Huma i Pazina, zbog VaraĆŸdina i Motovuna.
Lijepa si zbog kristalno plavog Jadrana, i njegovih tisuÄu otoka razasutih poput biserja. Zbog svoga stijenja i kamenja, hrastovih šuma, vinograda i maslinika! Zbog mirisa dunja i sladora svojih smokava. Zbog ruĆŸmarina, lavande i kadulje, miomirisa smilja i bosilja.
Lijepa si, jer si lijepa kao SpliÄanka, ZagrepÄanka, VaraĆŸdinka, Slavonka, Konavoka ili Puljanka. Lijepa si zbog ÄakovaÄkog veza i paške Äipke. Doista si lijepa i zbog svojih srna u gori, prepelica u polju i orlova što visoko lete – jer naša si draga domovina!
Oj junaÄka zemljo mila! - Zemlja si junaÄkih sinova, svojih sokolova, poput; kneza Domagoja, kralja Petra SnaÄiÄa, bana Petra BerislaviÄa i Emerika DerenÄina, branitelja utvrde Gvozdansko. Zbog hrabrog Nikole ŠubiÄa Zrinskog, Mile Gojslavice, Petra Zrinskog i Krste Frankopana, Matije Gupca i SeljaÄke bune, bana Josipa JelaÄiÄa, Eugena Kvaternika...!
JunaÄka si i zbog svojih uskoka i hajduka, domobrana i bojovnika, zbog svoga Franje i generala Ante, Bljeska i Oluje. Hrabra si, zemljo mila, i zbog znanih i neznanih junaka! SrÄana si i zbog vukovarske majke Kate i njena Äetiri poginula sina, i otprije Äetiri pogubljena brata. JunaÄka si zbog snage njenog majÄinskog srca i srdaca bezbroj drugih majki i udovica poginulih branitelja i ubijenih domoljuba!
Stare slave djedovino! - TisuÄu godina sanjali smo da bismo - dosanjali tvoju staru slavu, slavu naših djedova; kneza Ljudevita Posavskog, Višeslava i Trpimira, slavnog Branimira, kralja Tomislava i Petra Krešimira IV., dobre kraljice Jelene, kralja Zvonimira i Petra SvaÄiÄa, našeg Marka MaruliÄa, Ivana GunduliÄa, majstora Radovana, Jurja Dalmatinca i Ivana MeštroviÄa, RuÄera BoškoviÄa i Nikole Tesle, i brojnih drugih slavnih pradjedova, tvojih sinova.
Da bi vazda sretna bila! - Da bi vazda, što znaÄi zauvijek - sretna bila. I davala nam mira, hljeba, bivala nam nova nada, vodile te zvijezde neba, nek' te prati duga sreÄa, duga sreÄa – mir naroda svijeta, i da nam ĆŸiviš tisuÄe ljeta! Tvoja sreÄa je samo sreÄa tvojih ljudi, tvojih sinova i kÄeri, tvoga sadašnjeg i buduÄeg puka. Bila vazda sretna tako da tvoj narod ĆŸivi u slobodi, miru, pravdi i meÄusobnoj ljubavi.
Mila kano si nam slavna! - Ponosni smo slavom tvoje PoljiÄke i DubrovaÄke Republike, Krešimirovim gradom, starim Skradinom, Petrovom gorom, Krbavskim
poljem i gradom Siskom. Slavom grada Sinja i njegovih alkara, herojstvom tvoga grada Vukovara. Pulskom arenom i njenom hrvatskom kravatom, korÄulanskom moreškom, šibenskom, trogirskom i ÄakovaÄkom katedralom, Dioklecijanovom palaÄom, Ninom i zadarskim sv. Donatom, starim Zagrebom i VaraĆŸdinom, TrakošÄanom, utvrdama Klisa, Knina i Osijeka. Kâmnim Stonom, starorimskom Salonom i pretpovijesnim VuÄedolom.
Mila si nam ti jedina! - Imamo samo tebe i ti imaš samo nas! Zato te volimo kao jedinu majku, kao svako dijete, koje, od svih majki na svijetu - voli samo svoju majku! Ako te izgubimo, postali bismo siroÄad i više nikad ne bismo imali svoje jedine majke. Zato, za tebe, jer ti si naša – "lijepa, draga i slatka sloboda," dali bismo – "sva srebra, sva zlata, sve ljudske ĆŸivote, jer ne mogu biti plata tvoje Äiste ljepote." (I.G.)
Mila kuda si nam ravna, - Volimo tvoje slavonske ravnice, baranjska i srijemska polja, tvoje Ravne kotare. Mile su nam istarske ravni, cvjetne doline Banovine, Like i Korduna. Svuda si nam draga gdje god si ravna poput Sinjskog i Petrova polja.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Mila kuda si planina. - Mila si nam i na Äukama, vrletima i klisurama Äudesnog Velebita, draga si nam i na vrhovima Dinare i Svilaje! Na pašnjacima Mosora, Biokova, Ravne gore, Kapele i Plješivice, na rosnim stazama Medvednice, na zelenim zagorskim i podravskim bregima. Mila si nam i u boricima i hrastovim šumarcima naše Promine!
Teci Savo, Dravo teci, - Neka teku tvoje vode, neka teku tvoje rijeke; Sava, Drava, Mura, Kupa, Zrmanja, Krka, Cetina, Neretva…! Neka teku kristalno bistre i Äiste od izvora do utoka, sve do svoga smiraja u volumenima vôda Crnoga i Jadranskoga mora.
Nit' ti Dunav silu gubi! - Dunave, rijeko, zadrĆŸi silu svojih vôda i nikada je ne gubi. Preneseno kazano - kao narod ne rasipajmo svoje snage, Äuvajmo svoja narodna dobra. Äuvajmo slobodu, ljepotu i bogatstva domovine, svoju spomeniÄku kulturu i povijesne tekovine. Äuvajmo ÄistoÄu rijeka i jezera, i kristalnu bistrinu našeg Jadrana, svoju floru i faunu. Äuvajmo umjetniÄka i znanstvena dostignuÄa, i posebno ljepotu svog materinjeg jezika! Äuvajmo i sami sebe, svakog Äovjeka, svakog pojedinca, svako svoje dijete – zadrĆŸimo i umnoĆŸimo snagu svoga ĆŸivljenja. Cijenimo rad, stvaralaštvo, poštujmo svakog marbenika i njegov trud, spomenimo se svojih neimara i zasluĆŸnika! Ne gubimo snagu na meÄusobna trvenja i sukobe. Izbacimo zlobu iz naših srdaca. Skupljajmo snagu, poput rijeke Dunava kad odasvud prema njegovom koritu hrle snaĆŸne bujice poslije dugotrajnog i obilnog pljuska. Doista, ni kao narod ni kao pojedinci, ne gubimo postojeÄu, veÄ stjeÄimo, poput naše Janice, novu i novu snagu!
Sinje more svijetu reci - Naš divni plavi Jadrane, i sva mora, i svi oceani koji okruĆŸujete kontinente i narode, kaĆŸite cijelome svijetu: - Da svoj narod Hrvat ljubi!
. .
.
Da svoj narod Hrvat ljubi. - KaĆŸite drugim narodima, recite svima da smo narod dostojan njihove ljubavi. Mi smo mali i ponosan narod, ali smo i narod velikih sinova, velikih ljudi. Miroljubiv smo narod, i narod smo dobre volje, i još nikada u svojoj povijesti nismo napali drĆŸavu drugog naroda, niti ikada išli pod svojim barjakom u osvajanje tuÄeg prostora. Upravo onako kako smo obeÄali papi Ivanu VIII. Äijim je pismom našem knezu Branimiru 879. g. prvi puta meÄunarodno priznata naša domovina, i drĆŸava Hrvata.
Ali i … da svoj narod Hrvat ljubi! Da svaki Hrvat kao pojedinac voli svoj narod kao cjelinu. Da je svaki pojedinac za svoj narod spreman ĆŸrtvovati se, ako treba dati i svoj vlastiti ĆŸivot. Zar to nismo nebrojeno puta dokazali, kroz dugih trinaest stoljeÄa … - od stoljeÄa sedmog preko …, Krbavskog polja, Sigeta, pa sve do Vukovara?
Dok mu njive sunce grije, - Isto tako, dok sunce bude bacalo svoje svjetlosne i toplotne zrake na naše njive, proplanke i pašnjake, dok bude obasjavalo planinske vrhove, i izlazilo na istoku i zalazilo na zapadu naše domovine.
Dok mu hrašÄe bura vije. - Voljeti Äemo i ljubiti svoj narod i za njega se ĆŸrtvovati, dok god bura bude puhala kroz krošnje naših hrastika, a to znaÄi dok bude hrašÄa i dok bude bure. A hrašÄa i bure biti Äe dok bude ĆŸivota na zemlji. To znaÄi da Äemo voljeti svoj narod i Äiniti tako da ga i cijeli svijet zavoli – za vjeÄnost! Doista!
Dok mu mrtve grobak krije, - Voljeti Äemo svoj narod tako da poštujemo i svoje mrtve, ÄuvajuÄi njihove grobove i uspomene na njih. Naša je povijest muÄeniÄka, patniÄka i zemlja nam je posuta bezbrojnim kosturnicama naših stradalnika. Brzo se suši stablo Äije se korijenje ne Äuva, a mi poštujuÄi mrtve Äuvamo i svoje korijenje, korijenje cijelog naroda, da bismo na njemu mogli graditi svoju buduÄnost.
Dok mu ĆŸivo srce bije. - Jer mi nismo okrenuti prošlosti, veÄ buduÄnosti, i zato u nama – ĆŸivo srce bije! Mi ĆŸelimo, i svuda podrĆŸavamo ĆŸivot! Priznajemo ĆŸivot i drugima, pa i našim neprijateljima, poštujemo svakog Äovjeka, svako biÄe i svaku biljku. Jer sav ĆŸivot ima jedan jedini i zajedniÄki Izvor – i tom Izvoru se klanjamo i molimo puninom svoje duše – dok u nama ĆŸivo srce bije! A biti Äe u nama dok bude sjala - nad Hrvatskom duga sjajna!
. . . .
. . . . . .
Da li vam je sada jasno zašto je naša himna jedna od najljepših, ako ne i najljepša himna na svijetu, poput lijepe, ako ne i najljepše zemlje na svijetu –
naše drage domovine Hrvatske?!
Doista!
Next article:
SiromaĆĄni Vitezovi Krista (11 years ago)