Dobro veče, ovo je vjerovatno moj posljednji članak napisan na bosanskom jeziku. Moguće je da ću ga u toku dana više puta editovati, ako se sjetim da sam nešto zaboravio.
Razlozi zašto je posljednji su manje - više poznati, svi ste bili upućeni u dešavanja proteklih dana tako da o tome se nema više šta dodati. Ja se u ovom članku neću osvrtati na to, nema potrebe, svako je kazao šta je imao i to je bilo i više nego dovoljno.
Ipak, želio bih se u ovom dugom i posljednjem obraćanju vratiti na mnoge stvari, čisto jer mnogi ne znaju o njima ništa dok drugi su ih već zaboravili. Te stvari su moj lični kovčeg koji nosim sa sobom i nigdje ga ne ostavljam, a evo večeras ću prikazati mali djelić onoga što nosim u tom kovčegu. I neću biti skroman u nekim stvarima, neću jer bih lagao, dotaći ću se stvari koje će Vam valjati u budućnosti i nastojat ću biti što više objektivan.
Rođen sam na 82. dan ove igre, dakle prije tačno 384 dana. Prvih mjesec - dva u igri sam proveo tako, radeći pomalo se boreći - ništa značajno. Nakon tih nekoliko uvodnih mjeseci "igre", u igru se uvode equipmenti - koji privlače moju pozornost i preko njih zapravo i stičem volju za igrom, a kasnije i određenu vrstu popularnosti. Upravo ti equipmenti su mi donijeli prve prijatelje, budući da sam prvi osmislio formulu i procjenio koji parametri su najbolji - mnogo ljudi je tražilo savjete od mene. Eto tako, kroz obične equipmente sam stekao mnoge drugove, ali i novce. Preprodavajući kroz aukcije sam zaradio tada nevjerovatnih 1100 golda.
Nakon što sam se malo aktivirao, primjetila me i naša zajednica te su mi sve više povjerenja ukazivali za određene stvari. Međutim, ja sam imao samo jedno u glavi sve vrijeme. Osnivanje vojne jedinice za mlade igrača, kako bi se što više i što prije afirmisali u društvo. U to vrijeme, BiH je imala samo jednu jedinicu i to je bila OSBiH sa 14 mjesta. Nakon što sam prezentovao ideju i dobio sredstva za vojnu jedinicu, kreirao sam tada prvu jedinicu za mlade Vojnu Akademiju.
Ali ne, to nije bila Vojna Akademija koju ste vi upoznali prije neka 3-4 mjeseca, to je bila Vojna Akademija koja je nasilno ugašena od ljudi kojima nije odgovaralo da se igrači u BiH razvijaju na pravi način. Ipak, ta Vojna Akademija je trajala 20ak dana, i ugašena je mojim odlaskom iz BiH u Maleziju. Razloge što sam napustio BiH ću zadržati za sebe a usko su vezano za Vojnu Akademiju.
Vrijeme provedeno u Maleziji je nešto što nikad neću zaboraviti što se tiče ove igre - tamo je bilo izvrsno. Došao sam u zemlju koja je tad bila sila, držala je cijelu Kinu te bila poznata kao jedna od najboljih vojno organizovanih zemalja na svijetu. U Maleziju je bilo vrlo teško ući, no nakon što sam dobio sve moguće garancije odobreno mi je državljanstvo i ubrzo sam se priključio jednoj od najjačih vojnih jedinica tada Nevvenu. U Nevvenu sam lično vojno napredovao i skupio jako mnogo iskustva što se tiče organizacije koje mi je bilo kasnije želja prenijeti u Bosnu i Hercegovinu. Kroz mjesec i po provedenih u Maleziji postao sam jedan od lidera, i upravo kada sam trebao preuzeti mjesto predsjednika u Maleziji došao je poziv iz Bosne i Hercegovine.
Kratko i jasno mi je poručeno: tvoj narod te sada treba.
Čim sam to vidio, napustio sam Maleziju i došao 2 dana pred predsjedničke izbore. Kandidirao sam se i očekivano pobjedio. Iako sam već dugo slovio za jednog od lidera u BIH nikada nisam bio predsjednik ranije. U tom trenutku mi je učinjena velika čast koju sam odmah pokušao opravdati.
U prvim danima nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu, vratio sam sve naše ljude koji su se bili raselili po svijetu i otvorio ponovo - moj veliki san Vojnu Akademiju.
Ovaj put je to bilo od ličnog novca čisto zbog toga da se neke stvari iz prošlosti koje su me jednom odvele iz Bosne i Hercegovine ne bi ponovile. Unutar prvih 5 dana, Bosna i Hercegovina dobija značajan broj novih aktivnih igrača koji odmah popunjavaju Vojnu Akademiju. Dakle, u prvih 5 dana mandata sa 14 mjesta koliko je imao tada OS smo dobili novih 30 u Vojnoj Akademiji koji su odmah bili popunjeni.
Nakon toga, Iso i ja smo osmislili plan dovođenja igrača svakog vikenda. Taj plan smo sprovodili evo tri mjeseca, a bio je takav da svaki vikend dovedemo 200-300 igrača od kojih bi 10-15 ostajalo. Takav potez se isplatio te je Bosna i Hercegovina iz sedmice u sedmicu postajala sve jača i jača, sve bronija i brojnija, sve utjecajnija...
U tom trenutko pojavila se potreba za kreiranje nove jedinice za mlade igrače, te su kupljene Pčele. I Pčele su kupljene od ličnog novca (ne samo mog - nego i triplexovog) i jako brzo 34 slota koja su imale Pčele upočetku su popunjena.
Vrlo brzo nakon toga dolaze Mravi, koje smo 90% Ismar i ja platili (ostatak, Zorki, Mostarski) i koji su također jako brzo popunjeni.
U svoj ovoj priči oko vojnih jedinica, zaboravio sam ispričati da kroz sve ovo vrijeme smo prolazili kroz težak rat sa Hrvatskom koji smo na kraju i dobili osvajanjem Kvarnera, Istre i Dalmacije.
U to vrijeme smo bili u savezu zvanom LTWT (Let The Weapons Talk - zajedno sa Srbijom) međutim nedugo nakon mog dolaska na vlast smo istupili iz tog saveza i počeli graditi novu budućnost neovisno o našim komšijama. Odmah smo zatražili ulazak u Deltu koja je tad bila mali savez ali veoma kompaktan. Naš ulazak je odlagan usljed naše vrlo komplikovane pozicije na karti ali i političke opredjeljenosti - međutim i taj trenutak je došao. Primljeni smo kao punopravna članica Delte - zajedno sa Egiptom. Punopravno članstvo u Delti će mi ostati jedan od tri najljepša trenutka koja sam doživio u Bosnia i Hercegovini.
Razlog tome je što već dugo igram igre poput ove i BiH nikada nije bila izvan tokova Srbija - Hrvatska, no u tom trenutno smo to uspjeli i nas ulazak u Deltu je bio samo naša zasluga, bez ičijeg lobiranja, bez ijedne riječi za nas - sve što smo trebali pokazali smo na boljnom polju.
Kroz svo to vrijeme smo napredovali i dalje - te nakon dva mjeseca što sam bio predsjednik novi predsjednik je postao Gazija - jedna od beba koje su došle na igru prilikom mog povratka iz Malezije.
Još neki isjećci kojih se sjećam iz vremena provedenog do sad su oslobadjanje Kanade od UK (dok sam bio u Maleziji) , osvajanje velikih bitaka za Dalmaciju i Hercegovinu, odbijanje pakt o nenapadanju, prevođenja igrice na bosanski jezik...
Također ono što želim reći je da sam pripremio situaciju da se napravi Elite 50 slotova koja će biti državna. Sve što vi trebate uraditi je pronaći jednu takvu na prodaju i kupiti je, a kad stignete prodajte LLyLL i OS da nadoknadite većinom ta sredstva. Firme koje će ta jedinica imati su one firme koje OS ima i koje Pčele imaju, a vrlo moguće da će država otvoriti još jednu firmu za tu jedinicu. Mjesta u toj jedinici su predviđena za sve članove OS i LLyLL upočetku, a naravno svi su pozvani da se pridruže toj jedinici. Prijedlog je od sad da sav prihod od NBa ide u finansiranje te jedinice, pa koliko god to bilo. Ime te jedinice vi birate, to će biti kako se vi dogovorite. Eto na neki način taj san o Vojnoj Akademiji sa 50 mjesta završava baš sad u trenutku kad odlazim i kada vjerovatno neću imati priliku da budem član te jedinice.
Što se tiče predsjedničke pozicije - ja bih vam savjetovao da na tu poziciju stavite mlađeg igrača - a ako baš trebate sugestiju onda bi Vam savjetovao da to bude ili Black123 ili Ninos.
Gdje cu nastaviti igranje i u kojoj formi nije mi poznato. Na chatu više neću biti dostupan igračima iz Bosne i Hercegovine - samo u izuzetnim situacijama - izuzetnim igračima ću biti tu. Na poruke unutar igre cu jako rjetko odgovarati kao što sam i do sad radio.
Na pitanje da li ću se ikad vratiti - ne bih zelio odgovoriti, ali iz ove persepektive ne bih rekao. Nekad davno sam otišao da bih se vratio, ovaj put nisu takvi motivi.
Kroz većinu svog vremena kao predsjednik sam se trudio ponajviše da imam konverzaciju sa novim igračima, da njima što više prilagodim igru. Taj pristup i put me doveo na poziciju lidera najjačeg saveza - kao možda i najvećeg individualnog dostignuća u igri.
Ipak, za mene najveće individualno postignuće u ovoj igri je bilo to, da kad navečer zažmirim oči i razmišljam o sutrašnjem napadu, da napamet znam ime svakog borca koji će se sutra boriti i koliku će štetu otprilike moći napraviti.
U trenutnu kada ovo pišem bitka u Tesaliji se odmrznula. I taj detalj će mi ostati kao jedan od najljepših u sjećanju, da nikad nijedan napad nismo izgubili kad smo napali. Da smo osvojili dio orginalne regije nekada nedodirljive Grčke a sada Grčke koja drhti pred nama.
Moram malo ubrzati ovaj članak, nestaje mi slova i mjesta u članku pa ću onda i u brzom stilu završiti.
Upravo nakon tog drugog mandata, stvari su za mene počele ići prebrzo - prebrzo smo se razvijali, prebrzo smo pričali, prebrzo smo mislili.. u konačnici ljudi su u svojoj brzini dolazili do mene da usporim stvari, da ih vratim na svoje mjesto.
Lijepo je bilo imati nekog u tim trenucima ko je bio u mogućnosti to da radi - a to sam bio ja, sve do trenutka kada je sve prešlo granicu.
U svoj toj brzini smo izgubili sebe. A bili smo posebni. Nijedna zemlja nikada garantujem nije imala takvu sloznost, i ni u jednoj zemlji garantujem niko nije uzivao povjerenje kakvo sam ja uzivao. Uvijek sam imao armiju ljudi iza sebe u svemu, od prodaje opreme do pucanja u savezničkim bitkama. A i vi ste imali mene da vas dijelom vodim kroz ovo sve.
Pa gdje je pošlo po zlu?
Članak se zove Kofer moga oca, po govoru koji je napisao turski nobelovac Orhan Pamuk prilikom dodjele Nobelove nagrade.
Ipak ovaj kofer je samo moj i sve sam strpao u njega - bježeći iz ovog ludila. Ponegdje je ispao i poneki biser...
Laku noc,
beki
Previous article:
Firme za vojnu jedinicu LLyLL (11 years ago)
Next article:
NAP [Indonesia, Malaysia, Australia] (11 years ago)